Neka zvanično uđe u zapisnik. Odlučio sam da više nikada ne radim sajt na srpskom ni za domaće klijente. Dobro, da se ispravim. Nikada više neću raditi sajt za “domaće tržište” za novac. Ili nikad ili džabe.  Dosta je bilo deset godina borbe protiv vetrenjača. Nemam više ni snage ni volje. Ima ovde više nego dovoljno “stručnjaka” da me zamene.

“Zašto?” – sigurno se pitate. Pa objašnjenje je više nego jednostavno. Ne mogu više da sponzorišem domaću privredu.

Evo, recimo. Pre dve nedelje me je kontaktirala firma koja se bavi proizvodnjom aluminijuma. Imaju neki sajt brat-bratu iz 1995 godine, sa sve “Optimizovano za IE 5.5″ u futeru. Pogledao sam to zlodelo iz branše i malo se raspitao o firmi. Izvoze aluminijum po celom svetu i oni su samo partner velike Nemačke kompanije. Ok. Valjda znaju koliko prosečan web sajt vredi.

Ukupno sam 2 puta išao do Pančeva, gde im je sedište i potrošio još mnogo sati na “istraživanje”. Kada sam sklopio sve kockice i video šta žele poslao sam ponudu. Umalo da me optuže za pokušaj ubistva. Direktor se toliko zgranuo kada je video cifru od 40 000 dinara da je hitno morao da popije šećer i vodu.

Pa zar je moguće da kompanija čiji aluminijum čini sastavni deo “Burj Al Arab” “Burj Dubai” (Morao sam da ispravim. Svi me kritikuju zbog ovoga. Šta da radim kad sam nepismen i neobrazovan.) , jedne od najviših zgrada na svetu, smatra da je cena od 40 000 dinara za izradu web sajta uvreda a ne ponuda.

Kako to izgleda sa moje strane. Ne računajući vreme koje sam već potrošio čak i pre nego što sam počeo da radim, za prosečan web sajt sa nekoliko stranica, bar meni, je potrebno oko 10 dana.  Neki put manje, neki put više, ali to je prosek. Oko 2-3 dana za dizajn, sve sa PSD to HTML. Još nekoliko dana da se sve isprogramira, ubaci sadržaj… Govorim o prosečnom sajtu za neku firmu. Nekoliko stranica sa tekstualnim sadržajem, nekoliko slika ili galerija slika, kontakt stranica, osnovni CMS… ništa “fensi”.

Koliko mene košta 10 dana ili trećina meseca. Jedna trećina poreza za firmu je negde oko 10 000, računi za struju, internet, telefon za tih desetak dana su još 3 000 dinara. Kirija za kancelariju za desetak dana je oko 7-8 000. ako na to dodamo jednog zaposlenog sa oko 20 000 troška za poreze i doprinose i deo plate za tih 10 dana ispada da… pa preračunajte sami. Moja zarada 0,00 dinara. Još gore. Sve ovo moram da uradim 3 puta u toku meseca samo da bi bio na nuli. Što je najgore od svega troškovi koje sam naveo nisu potpuni. Na sve to se dodaje knjigovođa (oko 8 000 mesečno), sitni troškovi, prevoz… da ne nabrajam.

Dokle bre ja da sponzorišem tu domaću privredu i da radim za džabe?