Priznajem da sam bio prilično pesimističan nekoliko poslednjih postova (dana, meseci, godina…). Tome je sada kraj. Osećam se krajnje pozitivno. Spreman za fajt. Meni je sad lepo uprkos i iz inata svim ovim hejterima oko mene.

Htedoh svima da im odbrusim nešto gadno još onomad kada sam pročitao: “Nažalost, reč je o forsiranju optimizma uprkos realnoj situaciji, a ne pogledu na nju.” i pljuvačine po “365 lepih dana“. Čak sam i krenuo da pišem ali sam stigao samo do uvoda koji je glasio “Fuck off!” i tu stao. Šta dalje da pišem kad je time sve rečeno.

Lako je hejtovati i stalno se žaliti. Ljudi mi smo već toliko duboko na dnu da sada ništa gore ne može da nam se desi. Može da ide samo na bolje.

Dugo mi se mota po glavi ta misao da je sve nekako awesome ali nikako da se fokusiram na to.  Konačno sam danas prelomio kada sam pročitao vest koju smo svi mi internet preduzetnici jako dugo čekali. Da! Dolazi PayPal i to sa samo za nekoliko nedelja. Još onomad sam primetio na Twitter TL da se uveliko šuška o tome. PayPal je konačno #kizaapruvd u Srbiji i time su sve prepreke otklonjene. Danas je konačno stigla i dugo očekivana potvrda koju je preneo renomirani Njuz.net. Konačno će svi oni veliki internet radnici u Srbiji najzad moći da lansiraju te svoje vrhunske projekte koji su samo PayPal čekali pa da zagospodare bandwidth-om, i najzad će, kao rukom odnešeno, nestati svi ti problemi online poslovanja i privrede u Srbiji uopšte.

Stvarno nemam veze sa politikom. Čak nisam ni izašao na izbore, tj. na glasanje zadnji put. Ni malo me ne zanima ko je, kada i zašto na vlasti a ko u opoziciji. I jedni i drugi su mi zapravo treći jer sam ja sebi prvi. Jedino mi je bilo interesantno #onokada je na vlasti bila opozicija (čak su se tako i zvali), posle 2000-te, valjda zbog sve te silne euforije. Ponela me atmosfera sa svih onih mitinga i skupova. I jedino mi je tada bilo kul zato što su bolje lagali. Širili su optimizam i to je ono što je bitno.

Ajd sad iskreno. Ko se tada nije ponadao da će već posle prvih 100 dana te vlasti biti vrh. Sećam se čak i nekog pamfleta “Prvih 100 dana nove vlade”. Vrlo optimistično.

Mnogi su tada pisali i izdavali knjige, valjda da nas uvere kako su baš oni doneli te promene i kako njima treba da budemo zahvalni za sve kul što će da nam se desi. Svaka rečenica tih knjiga je počinjala sa “Ja sam…”. Vrlo kul. Nego, već negde oko stodrugog, stotrećeg (‘bem li ga) dana te nove vlasti nestadoše negde. Valjda otišli u to svoje bolje sutra a nas ostavili u juče.

Ali eto. Na greškama se uči pa sam i ja naučio da ne verujem više nikome i ništa i sad sam kul. Ne mogu oni toliko da me nerviraju koliko ja mogu da ih ignorišem. Samo bi im poručio: “Osvrnite se oko sebe”.  Nemoj posle da ispadne da Vam nisam rekao. Jer naši redovi su već u napadu!